• info@timockiavanturisti.com
  • Bor, Srbija
I Knjaževac ima svoje „blago“ – Timakum Minus

I Knjaževac ima svoje „blago“ – Timakum Minus

Timacum Minus, arheološki lokalitet koji se nalazi pored naselja Ravna, osam kilometara severno od Knjaževca bio je administrativno središte rudarskog regiona čija je osnovna delatnost bila prerada bakra.

U prethonom članku posvetio sam pažnju manastiru Suvodol, posle njega nastavljam ka ovom arheološkom nalazištu, hteo sam rutu da promenim i umesto magistralnog puta za Knjaževac zamenim preko sela Debelica i time vozim pored Belog Timoka ka selu Ravna, i naravno nisam pogrešio a još je i asfalt odličan, put širok i skoro nikog da sretnem, osećaj divljine i mira. Neposredno pre ulaza u selo Ravna, sa moje leve strane se nadzire taj Timakum Minus kog ću da posetim uskoro. Ušao sam u deo Ravne i parkirao auto neposredno pre Arheo etno parka o kome će sledeći članak biti posvećen. Zaključao auto i krenuo ka svom cilju, od radoznalosti nisam na vreme uočio da postoji kolski put, te umesto ravnih koraka, izabrao livade i oranice, pa sam i patike morao da istresam od zemlje koja se nekako uvukla u njih. Sve vreme na nekih stotinjak metara od mene je čovek koji traktorom ore njivu a ja razmišljam kako umesto njega posedujem tu njivu neposredno pored ovog blaga koje Knjaževac ima. Zadovoljan sam ovim mestom i preporučiću i vama da ga posetite jer je na dohvat ruke i svima dostupan.

Timacum Minus je bio administrativno sedište rudarskog regiona na obali Belog Timoka u kome se prerađivao bakar, a najstarije utvrđenje datira iz sredine 1. veka. Na njegovom čelu nalazio se namesnik provincije i zapovednik legije. Naselje je trajalo do 5. veka.

Tokom prvog veka u Timacum Minusu nalazila se rimska kohorta (cohorts I Thracum Syriaca) čiji je zapovednik bio Vecilije Modesta, i tada je utvrđenje činilo niz zemljanih bedema sa drvenim kulama na uglovima i palisadom.

Krajem 3. veka u tadašnju provinciju Gornja Mezija upadaju Goti i tada i nastaje treća faza izgradnje naselja Timacum Minus. U to doba podignuto je 13 kvadratnih kula koje su služile za odbranu, a za njihovu izgradnju korišćeni su žrtvenici i nadgrobni spomenici. Tada su obnovljene južna i zapadna kapija.

Južna kapija, inače, ponovo je otkrivena tokom iskopavanja 1993-1995. godine i predstavlja najbolje očuvan i istražen deo fortifikacije ove faze izgradnje, a njeno dalje istraživanje i konzervacija predmet je rada današnjih arheologa.

Timacum Minus je poslednji put obnovljen u 4. veku kada je ojačan bedem širine i do tri metra, a dozidano je i još kula. Utvrđenje je konačno stradalo u požaru, verovatno 441. godine tokom najezde Huna i nakon toga nije obnavljano, a danas će postati arheološki park.

Timacum Minus je značajan ne samo u arheološkom i naučnom smislu, već predstavlja i promociju knjaževačkog kraja

Da li ste posetili ovo nalazište?