
Temišvar – prelepi grad na Begeju
Posetili smo Temišvar! Šarmantan grad u banatskom delu Rumunije koji nas je osvojio. Iako smo na granici čekali dva sata(rumuni odugovlačili, k’o da treba imovinu da nam popisuju a ne da lupe jedan pečat i skeniraju pasoš…) to nam nije pokvarilo raspoloženje. Išli smo agencijom, tako da smo odbili njihovog vodiča kroz grad, jer smo hteli da svaki minut bude iskorišćen maksimalno u slobodi. Autobus nas je ostavio tik uz rumunsku sabornu crkvu, gde smo se odmah po silasku uputili ka istraživanju ovog prelepog grada. Počeli smo sa prvim trgom a to je Trg Pobede, gde smo posmatrali oduševljen narod kako upija prefinjenost i eleganciju koju Temišvar poseduje. Nakon par desetina koraka ugledali smo jednu vilu koja privlači pažnju svih turista, posli smo ka njoj, posmatrali par minuta i razmišljali da nas objektiv kamere uhvati, naravno fotkali smo se i udaljili od nje.




Naredni trg koji je u blizini je Trg slobode, ali ono što smo zapazili u prošlom trgu je statua Romula i Rema Trg Pobede krasi Riblja fontana, za koju je u Temišvaru vezano zanimljivo sujeverje: naime, žitelji ovog grada veruju da ne treba dogovarati sastajanje kod ove fontane jer će se ti planovi izjaloviti, pa je neki zato neformalno zovu i „fontana ostavljenih“.




Šetamo među turistima i divimo se arhitekturi, a prvo što uočavamo je zgrada Opere gde je započela revolucija koja se proširila na celu zemlju, koja je izmenila istoriju Rumunije tada vodjene idejama čoveka koji je prešao put od velike popularnosti do vođe nacije koja je živela u bedi, provodeći sate u dugim redovima i pokušaju da dodje do parčeta hleba. Nikolae Čaušesku je uporno odbijao da prizna realnost, slike koje je slao na državnu televiziju prikazivale su blagostanje i visok životni standard. Pri svom poslednjem pokušaju da održi govor, nikako nije uspevao da shvati da ga masa ne podržava i ne obožava. Huk pobune, koji je od Temišvara za par dana stigao do Bukurešta i cele Rumunije zatekao ga je nespremnog. Gubio je kontrolu nad okupljenom masom, gubeći time kontrolu nad sobom i svojom gospodjom. Završilo se bežanjem, hapšenjem, brzim sudjenjem i streljanjem bračnog para koji je licimerno zahtevao odricanja i žrtve ljudi zarad svog blagostanja. Nikolae je svoj kraj obeležio pevanjem dela „Internacionale“ i rečima da će istorija pokazati da je bio u pravu, a Elena je umesto slike nasmejane porodice poslala reči histerije i besa.


Vreme je da naše evre zamenimo rumunskim lejima, 1 evro je oko 4,8,9 leja. Dok čekamo u redu u menjačnici, slušamo naše iz Srbije u razgovoru.
Stižemo polako i do glavnog trga u Temišvaru, Trg slobode. Biću realan i iskren, ovo je najružniji trg od sva tri, složili smo se zajedno. Na trgu su postavljeni štandovi sa hranom i suvenirima, iako nismo jeli preko 12 sati, razmišljali smo se da li da sada iznenadimo naše stomake ili kasnije, izabrali smo ovo drugo. Kako nismo bili preterano oduševljeni trgom, odmah smo pošli munjevitim koracima ka najlepšem trgu ovog grada. Taman da stignemo do trga, ugledamo ednu zgradu, pa drugu, vadi telefon, slikaj, snima, i kako okrenuh glavu ispred mene se pružila sva lepota satkana iz betona i zelenila.








Trg ujedinjenja u Temišvaru je najstariji gradski trg građen u baroknom stilu. U prošlosti poznat kao Glavni trg, još od prvih nacrta koji datiraju iz 1733. godine pa do prvih početaka gradnje 1786. godine na površini od 150h110 metara. Trg je veoma značaj za Srpsku nacionalnu manjinu koja bituje u Rumuniji, kao i u samom gradu, nazivaju ga još i starim srpskim jezgrom.
Trg Ujedinjenja je danas najprometnija turistička destinacija u gradu Temišvaru na kom dominira Saborna srpska pravoslavna crkva sa zgradom Vikarijata Eparhije Temišvarske Srpske pravoslavne crkve i starim sedištem Saveza Srba Rumunije, kao i sa Muzejom baroka u kom je nastala i formirana Srpska Vojvodina i Tamiški Banat. Miloš Crnjanski je svoje detinjstvo proveo na ovom trgu kojim je bio fasciniran i kojeg opisivao u svojim delima.
Posle niz fotografija, svratili smo u najbliži kafić sa pogledom na skver, smestili se, i čekamo konobaricu, mlada rumunka koja nas upita da li da donese meni da pogledamo ponudu kafića, pričali smo na engleskom. Otvaramo prvu stranicu menija i iznenadili se cenama ! Cilj je bila kafa, ali cena je visoka za nju a pritom i servira u maloj količini, te smo ipak poručili dva Tuborg piva i osvežili utiske. Sedimo i pijuckamo piće dobrih 40 minuta, pritom upijajući talas pozitivne energije koji nam udara direktno u srce. Vreme je za polazak i ustajanje sa ugrejalih stolica. Uključujem mape i orijentišemo se ka istoku, talnije, ka bastionu Marije Terezije. U samoj tvrđavi se nismo zadržali, bacili smo pogled na eksponat topa obojenog u plavu boju, i to je sve što nas je na ovom mestu privuklo. Definitivno ubuduće neću ponovo da posetim ovo mesto.






A sada sledi, po meni najlepši deo u Temišvaru, a to je njegov veličanstveni, romantični i sićušni kej na Begeju. Toliko mi se svideo da je zauzeo prvo mesto na mojim putovanjima, kao najlepši kej kojeg su moje oči videle. Tako da smo se spustili stepenicama pored mosta kako bi prošetali kejom. A pre toga, treba uživati malo na pogled sa mosta. Kej je ukrašen prirodom i nekoliko parkova od kojih je najlepši park Ruža, ali kako je kraj marta, i tek počelo proleće, ruže nisu procvetale. Šetali smo levom obalom Begeja koja je i bogatija i ukrašenija raznim vrstama drveća, a među njima i vrba koja se uklopila savršeno. Takođe ono što ovaj kej čini posebnim, jeste i vožnja čamcem, koju nismo probali, ali bože moj, što ja volim da kažem „to je još jedan dodatan razlog da ponovo posetim Temišvar“. Od celog putovanja, najviše smo posvetili vremena ovom keju, a, i kako ne bi ? kad je stvarno neodoljiv.






Vreme je da iznenadimo stomake, prvo smo mislili da ručamo luksuzno u nekim od obližnjih restorana, kada smo ugledali cene jela, odmah smo zatvorili meni i ipak odlučili za jeftiniju varijantu, te smo na glavnom trgu šetajući među štandovima, naišli na jedan gde se sprema hot dog, poručili dva, i male korpice sa pomfritom. Po završetku, par metara dalje su bili izloženi suveniri, svako je izabrao koji mu se svideo, platio par leja i spakovao ih u svoj ranac.

Vremena za slobodne aktivnosti je bilo na pretek, čak od 11h pa sve do 19h. Tako da smo pored parka Ruža, obišli i Botaničku baštu, očekivao sam više, ali mi se ova bašta stvarno nije svidela, verovatno zato što je još nije procvetalo. Šetali smo raznim ulicama i napokon otišli na kafu sa pristojnom cenom. Konobar je doneo na sto, a mi smo sabirali dosadašnje utiske.




Pešačili, posmatrali ljude, upijali pozitivnu energiju i uživali u životu.
Na kraju krajeva, kakvo je ovo putovanje ? Obići malo rumunsku crkvu, prošetati trgovima, posetiti tržni centar, pazariti robu koja je dostupna i kod nas, i pošto to obave, ucrtati krstić u mapu, vratiti se na drum i reći poput brice dok otresa peškir „Sledeći“. Naravno, bio bi apsurd da smo došli da posećujemo tržne centre i sedimo čitav dan uz kafu ili hranu, što govori i podatak da smo oko 25 kilometara prepešačili ovim prelepim gradom.
Putovati bi trebalo drugim redom, stajati manje i hodati više !







