Gde je Vidin tu je i Baba Vida
Gde je Vidin tu je i baba Vida
U severozapadnom delu Bugarske, na obalama reke Dunav, leži grad Vidin, koji vekovima predstavlja mesto gde se ukrštaju mnogi evropski putevi od velikog značaja. Ističe se po tvrđavi baba Vide, na obali reke Dunav i obližnjoj Sinagogi.
Nastao je kao keltsko naselje Dunonija, a posle su Rimljani na istom mestu sagradili grad Vononia. Grad je bio važno središte rimske provincije Mezija. Rimska vlast je trajala do 46.godine. Dolaskom Slovena u ovu oblast grad je dobio ime Badin ili Bdin, odakle potiče i današnje savremeno ime Vidin. Vidin se nalazi na strateškoj lokaciji u blizini velike reke i bilo je veoma važno naselje u različitim istorijskim epohama. U blizini sadašnjeg grada otkrivene su drevna tračanska naselja. Najstariji ostaci na teritoriji Vidina su u iz rimskog perioda, sa početka II veka. Od 1356. do 1365. godine Vidin je bio središte grada-države Vidinske despotovine.
Glavni istorijski spomenik Vidina i turistička atrakcija je stara Vidinska tvrđava “Baba Vida”, koja je ujedno i najpoznatija znamenitost grada Vidina. Izgradnja tvđave je započela u 10. veku na mestu nekadašnje rimske stražarske kule. Njene impresivne zidine pokrivaju površinu od oko 20 hektara. Kako kaže legenda izgradila je neudata kćerka Bugarskog cara pod imenom Vida i otuda je dobila ime “Baba Vida”. Tvrđava, koja je služila kao odbrambena instalacija Vidina i rezidencija lokalnog vladara tokom srednjeg veka, srušena je u vreme vladavine cara Jovana Stracimira (1356-1396.). U vreme Osmanskog carstva služila je kao zatvor i skladište oružja. Ova tvrđava smatra se jedinom srednjevekovnom bugarskom tvrđavom potpuno sačuvanom do dana današnjeg. Danas je trvđava rekonstruisana i služi kao muzej gde možete dobiti informacije o ovoj istorijskoj znamenitosti i glavna turistička atrakcija. Ulaz u tvrđavu se naplaćuje i 7 leva(oko 400 dinara)
Baba Vida: Jedina u potpunosti očuvana srednjovekovna tvrđava u Bugarskoj.
Baba Vida nikada nije zauzeta silom te su je Turci nazvali i Devičanskom tvđavom. Tokom Osmanske vladavine služila je kao skladište za oružje i zatvor. Od kraja 17. veka, započete su arhitektonske rekonstrukcije tvrđave kako bi bila prilagođena za borbu vatrenim oružjem. Iz ovog doba ostale su puškarnice za malokalibarske topove na spoljnom zidu ograde i nekoliko kontrafora.
U 18. veku postaje prebivalište Osmana Pazvantoglua, nakon čega ponovo dobija zatvorsku namenu. Ciglane nadogradnje na unutrašnjem zidu ograde, kao i krovovi na kulama napravljene su početkom 19. veka. Osnovni plan tvrđave nije pretrpeo veće promene. Površina tvrđave je 9.5 hektara, okružena je zaštitnim rovom širine 12 i dubine 6 metara.
Utvrđenje je u potpunosti revitalizovano i pretvoreno u tvrđavu-muzej. U samoj tvrđavi sačuvan je niz nalaza i podataka o njenoj istoriji. Restauracije ističu muzejsku zbirku i stvaraju nekadašnju atmosferu u tvrđavi. Od postavke treba izdvojiti zatvorske ćelije u kojima se mogu videti sprave za mučenje, figure dželata i zatvorenika kao i topovi i vešala koji su izloženi na jednoj od terasa. Leti se održava škola mačevanja kako za starije, tako i za najmlađe posetioce.
U prolazu između jugoistočnog spoljnog i unutrašnjeg zida Dunava, izgrađena je scena za letnje pozorište sa 350 mesta, gde se održava festival „Vidinski dani pozorišta“, kao i koncerti, venčanja i druge vrste proslava. Unutrašnje dvorište se koristi kao izložbeni prostor. Jedinstvena arhitektura ove tvrđave zapečaćena je u preko 50 bugarskih i stranih filmova.
Parking nije dostupan u bližem okruženju. Tvrđava nije prilagođena potrebama osoba sa invaliditetom jer se do vrha može doći isključivo uskim kamenim stepeništima. Unutar tvrđave ne postoje ugostiteljski objekti, ali se u bližem okruženju nalazi par objekata pored reke. Kako na ovom mestu nisu vršena nova istraživanja i arheološka iskopavanja još od 1990. godine, sigurni smo da utvrđenje idalje skriva mnoge tajne u zidovima, tamnicama i pejzažima.
Danas je Baba Vida jedna od najpoznatijih turističkih destinacija u Bugarskoj.