• info@timockiavanturisti.com
  • Bor, Srbija
Vodopad na Tisnici – biser Dubašnice

Vodopad na Tisnici – biser Dubašnice

Kako smo se iscrpili tražeći izlaz iz klisure Perasta, razmišljali smo da li da posetimo i vodopad na Tisnici iako je prošlo više od pola dana, tako vraćajući se makadamom izlazimo na asfalt i skrećemo levo, tačnije ka stazi za vodopad. Za razliku od prošle godine gde sam džip ostavio u padini, ovoga puta sam vozio sve dokle je kolski put bio iole pristojan jer je bilo sušno vreme i nisam razmišljao o blatu. Parkirali smo se, uzeli rančeve i krenuli u pohod na vodopad. Samim tim što smo se parkirali skoro na polovinu staze, to nam je uskratilo vreme za šetnju minimum 15-20 minuta. Prolazeći kroz prekrasne predele Dubašnice i dobro obeleženom stazom, ulazimo u borovu šumu koja na nas ostavlja utisak kao da je vreme na trenutak stalo, vetar koji šapuće i prodire svoj glas kroz borove iglice. Uskoro dolazimo na važnu raskrsnicu gde skrećemo levo i pazimo da se ne ublatnjavimo, jer je teren bio mokar, sada smo ušli u samo korito reke i pratimo tok dobrih dvadeset minuta do samog vodopada. U jednom trenutku razmišljao sam da Peđu upozorim na bare koje ovde ima na izobilju, još ako na to dodamo i opalo lišće koje plovi na površini i vešto sakriva bare, to je dobitna kombinacija da nas oko prevari i uz malo nepažnje mogli bi smo iznenaditi noge, pa se tako i Peđa iznenadio kada mu je hladna voda sa omanjeg potoka ušla u cipele jer nije gledao gde gazi, odjednom je samo upao i to je to.

Reka Tisnica, koja nastaje na Dubašnici kao rečice mala i velika Tisnica, koje se ubrzo i spajaju i stvaraju samu reku Tisnicu. Reka Tisnica koja teče ka Žagubici gde se u nju ulivaju izvori iz 

Vrela Mlave, te ova rečica dalje ka Dunavu nastavlja kao Mlava. Palete boja, pomešane sa večno zelenim četinarima stvorile očaravajuće momente. Takođe vredi napomenuti da je staza odlično označena i da, uopšte nismo imali problema da pronađemo vodopad.  Nažalost silazivši ka kanjonu tisnice moglo se videti da ovaj vodopad retko ko posećuje, pa ipak možda je i bolje, da bi se ova nestvarna divljina ostala sačuvana. Staza nas je dalje vodila uz kanjon reke Tisnice gde smo malo i pokvasili noge jer je mala rečica bila prekrivena lišćem te nismo ni videli vodu. Najzad posle tridesetak minuta pešačenja stigli smo do našeg cilja, ispred nas je stajala stena niz koju se spuštala reka Tisnica. Iako vodopad nije bio toliko jak, sama lokacija je i previše magična. Okružen stenama sa tri strana, reka Tisnica klizi niz stenu, da bi na dnu stvorila dva manja bazena. Rečica čudne,nekako zelene boje, ali ipak providne, krči svoj put među stena različitih veličina ka Dunavu. Proveli smo neko vreme uživajući i upijajući svu lepotu prirode oko nas, a onda smo primetili da kreće da pada mrak i da je vreme da našu avanturu privedemo kraju. Ali ne brinite biće još avantura, kroz koje ćemo vas provesti u budućnosti. 

Do tada putujte, uživajte i naravno čitajte naše putopise o magičnim lokacijama, za koje bi bila šteta da ih nikada ne posetite.

Pripremio: Predrag Pantelić