
Rgotski kamen – prirodni dragulj između Bora i Zaječara
Na samo 20 min, od centra Zaječara, na starom putu za Bor, tzv putu preko sela Rgotine, čuči Rgotski kamen (u narodu poznato kao Rgotsko brdo). Ili ako dolazite iz pravca Bora, preko sela Slatine, naićiće te na raskrsnicu za Majdanpek i Donji Milanovac, vi nastavljate pravo ka Zaječaru.
Mnogi ljudi samo vozilom prođu, dive se i ne zastanu da se popnu do vrha, koji pruža neverovatan pogled na Bor, Lazarev kanjon u daljini, Stol, Veliki Krš i Deli Jovan sa jedne, Rtanj, Tupižnici, Vršku čuku pa čak i Repetitor iznad Belogradčika u Bugarskoj.
Obišao sam pola Srbije, pisao o raznim destinacijama i gradovima, slikao, snimao, a najmanje pažnje sam posvetio svom Boru i njegovoj okolini. Ko zna, ipak je možda „tuđe slađe“ a ne vidimo da nam je ispred nosa ovakva atrakcija za koju nije potrebna nikakva fizička sprema, ni teretana, sve što je potrebno je dobra volja. Idealno mesto da se odmorite od gradske gužve i iznenadite makar na kratko pluća čistim vazduhom, prizor koji ćete ugledati sigurno neće vas razočarati, naročito ako dodate da je uspon lagan i blizu grada. Klisura je neverovatno lepa, ali je i opasna zbog stena ali prevashodno zbog vode koja je veoma zagađena i nije preporučljivo da je dodirujete jer sadrži opasne supstance iz našeg već dobro poznatog rudnika. Elem, uređene staze nema, ali postoji kolski put, koji počinje kod kućice. Odatle samo pratite put i stazu i ne možete se izgubiti. Markacija nema!

Do same ivice gde se ja nalazim na slici potrebno je 45 min laganog uspona, budite takođe oprezni jer možete odjednom upasti u omanju rupu i u najgorem slučaju povrediti nogu, eh sada odakle toliko rupa to ne znam, upao sam u nekoliko i nije mi normalno da ih toliko bude, postoje dve opcije jedna je da su divljači kopali, a druga da su tragači za zlatom pokušali da nađu svoj cilj. Takođe trava nije naročito visoka, ali je meni u glavi bilo samo da se ne susretnem sa nekom zmijom, definitivno naš kontakt ne bi bio lep.

Moj savet Vam je da ovo fantastično mesto posetite u podne i to oko 13 časova kada vam je sunce „iznad glave“, jer tada nećete imati kontra svetla, videćete najbolje predeo a i fotografija će biti mnogo realnija nego što je kod mene slučaj gde je pola stena obasjano suncem, a druga polovina senkom pa sam morao da istu malo sredim i umanjim efekat te senke, protiv prirode se ne može, ni jedan efekat joj nije ravan. Ali šta je tu je, to je još jedan razlog da posetim opet Rgotski kamen.
Još jedno u nizu prelepih predela Timočke krajine, tako blizu, a tako moćno!

