• info@timockiavanturisti.com
  • Bor, Srbija
Zapušten jedan od najvećih simbola Knjaževca

Zapušten jedan od najvećih simbola Knjaževca

Nalazi se severozapadno u odnosu na grad, na takozvanom Džervinovom brdu, sa čijih se terasa pruža izvanredan pogled na panoramu KnjaževcaIzgrađena je na zemljištu Tase Cvetkovića, knjaževačkog trgovca, a njenu gradnju je 1939. godine finansirao Tasin sin Đoka, koji je živeo u Beogradu i bio vlasnik kafane i bioskopa „Kolarac“.

Kao rođeni Knjaževčanin, kafedžija, hotelijer i vojni liferant, smatra se i za jednog od pionira srpske kinematografije. Veliku maturu završio je u Knjaževcu, a zatim odlazi u glavni grad. Tamo postaje jedini zastupnik za čuveno „Plzensko pivo“ i, kao uspešan čovek, održava veze sa mnogim poznatim ljudima iz visokog društva. Veliki prijatelj bio mu je revolucionar i komunista Moša Pijade, kome je čak slao i pakete u zatvor, da bi mu ovaj kasnije uzvratio šaljući mu lekove u starosti.

U svoj rodni grad vratio se 1947. godine i tu umire u potpunoj anonimnosti. Zemljište, na kome se nalazi nekadašnja Fabrika obuće „Leda“ (danas, u jednom delu, italijanska firma „Falc – East”), Đoka Cvetković je otkupio od svog oca, koji je bankrotirao.

Objekat je građen po uzoru na zamak „Breht“ na Verter jezeru, a pojedini izvori pominju i neki zamak u banji Karlabad, u Češkoj. Izvođač radova, beogradsko Građevinsko preduzeće „Franjo Muzer i Filip Čakvari“, sagradilo je vilu u roku od godinu dana. Radovi su koštali oko milion ondašnjih dinara, a vlasniku je koristila kao letnjikovac. Unutrašnjost vile bila je opremljena masivnim i luksuznim nameštajem, sa sanitarijama i kaljavim pećima iz Češke. Posluga je bila smeštena u prizemlju, a vila ima dva sprata, sa kulom – vidikovcem.

Oko zdanja je bio zasađen vinograd na 85 ari sa, u to vreme, „specijalnim“ sortama grožđa, a sa njene istočne i severne strane, postojao je ukrasni zid visine tri metra u kome je bila česma. Vila je imala i vodovod, kanalizaciju i pumpu, koja je podizala nivo vode u cevima do kazana na vrhu zgrade, kapaciteta 300 litara.

Kada je vlasnik umro, vila je testamentom pripala njegovoj sluškinji Milici Dvoržak-Prvulović. Ova žena, nažalost, zbog izvršene „arondacije“ (agrarna mera na osnovu koje se vlasniku privatnog zemljišta, a koje se nalazi između parcela zemljišta u društvenoj svojini i koje ometa njegovo racionalno iskorišćavanje, to zemljište oduzima u korist društvene svojine i zaokruživanja parcela, a u zamenu mu se za uzvrat daje u privatnu svojinu drugo poljoprivredno zemljište ili neka druga nepokretnost), nije uspela da je zadrži u svom posedu, te zgrada i posed prelaze u vlasništvo nekadašnjeg Poljoprivredno-prehrambenog kombinata „Džervin“ iz Knjaževca.

U njoj je dugi niz godina bila smeštena administracija kombinata, jedno vreme je vila bila sasvim zapuštena, a od maja 1990. godine i rekonstruisana u ugostiteljski objekat sa kuhinjom, restoranom i 14 ležajeva. Prezaduženi „Džervin“ je i ovu zgradu izgubio i njen naredni vlasnik, na ročištu javne prodaje 2002. godine, postaje „Jugobanka“. Avgusta 2004. godine, vilu kupuje privatna firma „Đokić“ iz Knjaževca.

Prema Zapisniku, na jednoj od ranijih sednica Skupštine opštine, 2006/7. godine, a na raspravi o pokretanju smene tadašnjeg zaštitnika kapitala AD „Džervin“, predloženo je da grad pokrene inicijativu, te da „Džervinova vila“ ostane u vlasništvu opštine. Predočena je bojazan da će ista promenom vlasnika promeniti namenu i izgled. Knjaževac je po vili prepoznatljiv i tako bi trebalo da ostane, složili su se odbornici. Dat je predlog da se sredstva, koja su tada bila planirana za uređenje prostora kasarne, preusmere na renoviranje i opremanje ovog objekta. Na Skupštini je donešen Zaključak da se iznađu mogućnosti za realizaciju inicijative, te da  „Džervinova vila“ ostane u vlasništvu grada.

Na žalost, ostalo je to samo „mrtvo slovo na papiru“.

Lokalna samouprava je godinama, u više navrata pregovarala, ali bezuspešno. Nezvanično, u pitanju je povelika svota novca koju vlasnik objekta potražuje.

izvor: https://knjazpress.wordpress.com/drustvo-2/dzervinova-vila-sjaj-i-propast/