
Kroz 7 gradova
Ub-Šabac-Ruma-Novi Sad-Inđija-Stara Pazova-Beograd
Početak septembra je, uskoro se završava leto i počinje jesen, kako bi smo iskoristili još malo onih čarolija koje nam pruža leto, dana 18. septembra otišli smo u jednodnevni izlet u drugi najveći srpski grad a to je Novi Sad. Iako je plan bio na početku meseca da ovaj dan bude rezervisan za čuveni Šabački vašar, 12. septembra na vestima pročitao sam da je vašar otkazan i odmah su nam se planovi pokvarili.
18. Septembar 2021
I tako iz dana u dan čekam nove vesti ne bi li kojim slučajem se vlast u Šapcu predomislila i ipak organizovala vašar, za kojeg važi da je najveći na Balkanu, međutim od toga nije bilo ništa.

I tako smo svi navili alarme i krenuli putem u 3 časova ujutru. Naš vozač Jovan, došao je u 2:45 po mene, nastavili smo da pokupimo Dragana oko 2:55 i na kraju po još jednog Ivana(Mađara). Ja sam legao u 22 časova ne bi li bio koliko toliko odmoran za put koji nam predstoji dok je naš vozač bio budan i nije zadremao ni 5 minuta. Pokupili smo Mađara i sipali gorivo za 6000 hiljade dinara iako je litar dizela 165 din, dao sam svoju karticu za popust te je na svojih 6000 dinara dobio gratis još 2,5l dizela. Ubrzo posle sipanja goriva nastavili smo putem za Paraćin gde će nas i na par mesta uhvatiti kiša. Stali smo na prvoj benzinskoj pumpi da uzmemo piće, međutim vrata su bila zaključana, nastavili smo dalje ka obližnjoj pumpi koja je radila i tu smo zalili grlo.
Od autoputa do Uba nije se dešavalo ništa zanimljivo tako da prelazimo odmah u Ub.
Ub
Stižemo u Ub u ranim jutarnjim časovima negde oko 6:35 i tu smo napravili fotografiju u kružni tok, ubrzo nakon fotografije svraćamo u prodavnicu NS Bomi gde ćemo kupiti grickalice. Sedamo u auto i idemo ka kući gde meni stanuju mama i brat. Doneo sam neke stvari koje mi je baba poslala da dam mami i ulazimo u sobu gde ćemo biti ponuđeni kafom, sokom i grickalicama.

Inače Ub prvi put vide Dragan i Mađar.
Polazimo iz Uba i tražimo neki restoran brze hrane ne bi naši stomaci bili gladni. Kupili smo tople, sveže pljeskavice i odvajamo se na kružni tok ka Šapcu.
Šabac
Posle nekih sat vremena od Uba ulazimo u grad i odvajamo se ka Rumi, stajemo na benzinskoj pumpi i nastavljamo dalje ka Rumi.
Ruma
Na obilaznici oko Rume i prvog kružnog toka pravim fotografiju za uspomenu ispred natpisa Ruma u samom kružnom toku, toliko je bilo automobila da me je bilo blam da se tu slikam, ali preživeo sam i to. Inače Ruma po meni nije ništa poseban grad, nije me očarao i privukao.

Selo Vrdnik i Vrdnička kula
Na našoj navigaciji put nas vodi pravo u Novi Sad, međutim listajući odavno instagram naišao sam na kulu u selu Vrdnik koju ćemo i posetiti. Inače prvi put vidim Frušku goru a verujem i ostali putnici sem Saše koji je već ovde prolazio. Kako nam telefoni ne hvataju signal u samoj planini, parkirali smo se pored nekog zemljišta i nailazimo na ženu kako gura bicikl gde će nam se ona javiti jer je primetila da svi imamo iste majice tako da smo prvoj osobi privukli pažnju. Ja sam bio ispred tako nisam čuo razgovor, verovatno su Dragan i Jovan čuli savet gde se nalazi kula i koliko do nje imamo vremena hoda. Objasnila nam je ona da skrećemo levo-desno i tako posle 20 minuta stižemo na kulu gde vidimo nekoliko putnika namernika. Inače na prvi pogled mene nije nešto baš očarala, očekivao sam lepše, ali šta je tu je, barem smo je posetili. Kod kule smo se zadržali nekih 30 minuta i vraćamo se polako niz šumu do auta. Stigli smo kod auta i sada pravo idemo za Novi Sad.
Još malo i stigli smo !
Vozimo se putem preko Sremske Kamenice i prva destinacija nam je čuvena Petrovaradinska tvrđava, gledamo gde da se parkiramo, malo kružimo oko parkinga i na kraju smo izabrali bukvalno najbolje mesto, par minuta od tvrđave. Iz daljine tvrđava deluje prelepo, ali ubrzo mi se menja mišljenje i shvatam da i nije nešto posebna, čak nije ni uređena, dovoljno govori da je smeće svuda oko nas. I tako se šetamo ne bi li našli ulaz u tvrđavu, uspevamo posle 20 minuta lutanja. Pogled na grad sa tvrđave je lep tu nema šta dodati, ali atmosfera koja kvari sve što sam naveo gore je kriva za moj pogled. Tražimo mesto sa najboljim pogledom za sliku i tu smo se slikali. Pa nastavili da obilazimo tvrđavu. Kako ja nisam zadovoljan fotografijom na kojoj sam uslikan, posle nekih 10-15 minuta od slikanja napokon sam zadovoljan, i odjednom se čuo glas pored nas jednu od tri žena kako traže da ih neko slika.
Tri žene, jedan fotograf i Novi Sad u pozadini
Definitivo ono po čemu ću ja pamtiti ovaj izlet su upravo ove tri žene. Jedna od njih mi je dala svoj telefon da ih uslikam ne bi li imale uspomene iz Novog Sada. Čim sam dobio telefon u ruke i ušao u kameru, podesio kontrast, osvetljenje… i „škljocnuo“ jedanput, na ekranu je slika bila po mojoj konfiguraciji, čim sam pritisno dugme i dobio krajnji rezultat, ništa se nije promenilo, osvetljenje je ostalo loše. Probao sam i drugi put međutim ništa, inače imale su stariji tip telefona Samsung Galaxy J6 iz 2017 god pa je zato slika i lošija. One su bile zadovoljne bilo kakvom slikom ali ja nisam bio zadovoljan, te sam tražio od Saše njegov telefon i napravio im dve odlične fotografije po mom ukusu. Žene su približno bile u četrdesetim-pedesetim godinama.
Njima su se te fotografije svidele i odjednom mi žena koja mi je dala svoj telefon spomenula da ima ćerku za koju nije rekla koliko godina ima, ali tu je približno mojim, i ni manje ni više izgovori „Našla sam zeta u Novom Sadu“ na šta sam ja pocrveneo i ostao bez reči, samo jedna rečenica makar i u šali bila meni je promenila dan. Toliko sam se lepo osećao u tom trenutku da se ne može rečima opisati.
Centar Novog Sada
Kako smo pošli sa Petrovaradniske tvrđave i krenuli ka centru, brzo na internetu kucam šta posetiti u Novom Sadu, i nailazimo na katedralu te tražimo mesto za parking, i opet nekim čudom parkirali smo se blizu katedrale i nastavili šetnju gledajući staru arhitekturu. Prvo na šta smo naišli je Vladičanski dvor, i otišli kod prodavaca suvenira ne bi li poneli isti kući za uspomenu. U samom centru od umora i vožnje i šetanja od Vrdničke kule pa kroz tvrđavu počele su noge da nas bole i tu smo napravili predah uz hladno piće. U samom centru smo se zadržali nekih sat vremena i posle otišli da definitivno kupimo suvenire, ja sam kupio dva magneta i dve razglednice, takođe i ostali su uzeli bar jednu stvarčicu. Po kupovini suvenira uputili smo se u Dunavski park koji mi je bio izbačen kao mesto koje bi trebalo videti u Novom Sadu, prošetali smo na brzinu te otišli do toaleta, ja sam bio prisutan kada je Jovan udario glavom u prozor kada je ulazio u toalet.
Već je 15 časova i polako završavamo turu u Novom Sadu, razmišljam šta bi bilo da smo pošli u 6 časova ujutru umesto 3. Malo smo ranije ustali ali je vredelo svaki minut. Kucam na navigaciji „Beograd“ i sve nas vodi lokalnim putem preko Inđije a ne preko autoputa kako smo i planirali, na kraju dobro što se nismo smarali po autoputu, ovako sam prošao kroz još dva grada prvi put a to su Inđija i Stara Pazova.

Beograd
Plan u Beogradu je bio da pokažem svoju srednju školu, te u blizini svraćamo u Tržni centar „Zmaj“ gde ćemo se zadržati u prodavnici mašina i alata nekih pola sata, i kupiti ono što svakom treba. Ubrzo nakon toga idemo do doma učenika u Zemunu gde sam boravio 2 godine te nastavljamo pored Hotela Jugoslavija do Tržnog centra „Ušće“ gde ćemo se zadržati sat vremena. U povratku tražili smo nešto za jelo i nastavili putem za Ub kako bi smo Sašu vratili kući.
Kraj
I na kraju oko 22 časova polazimo iz Uba i stižemo kući ponovo u 3 sata ujutru, dakle bili smo 24 časa zajedno. A Jovan je vozio 15 sati auto, treba imati hrabrosti za ovo.