
Najlepše etno selo na Balkanu
Na izlazu iz Bijeljine, na trećem kilometru prema Pavlovićevom mostu, nalazi se etno selo „Stanišići“. Etno selo „Stanišići“, izvan sadašnjeg vremena i prostora, vraća nas našim precima i prirodi, i budi u nama divljenje jednostavnosti nekadašnjeg načina života. Tu se oči i duša odmaraju, čovek postaje plemenitiji, ali i mudriji slušajući žuborenje potoka i rad vodenice.
Etno selo „Stanišići“ osnovano je 2003. godine, zahvaljujući inspiraciji Borisa Stanišića. Nekoliko godina je putovao po srpskim selima srednje Bosne u potrazi za starim kućama i objektima koji bi sačuvali ideju o vremenu i kulturi življenja s kraja 19. i početka 20. veka.
Rezultat je autentično planinsko selo usred Semberske ravnice. U selu se danas izdvajaju dve celine. Jedna prikazuje svetovni život i izgrađena je od drveta. Sastoji se od drvenih kuća – brvnara sa nameštajem koji im je pripadao vekovima. Кuće su povezane popločanim kamenim stazama, a u centru sela nalaze se dva jezera, kao i prostor namenjen prezentaciji starih narodnih veština, dve autentične vodenice, manastir Svetog Nikole, gde je deo čuvaju se mošti ovog svetitelja. Duhovna celina nas vodi još dublje u prošlost i čine je replike predmeta sa raznih mesta obeleženih pravoslavljem. Sa sekularnim dijelom sela povezuje ga veliki kameni most koji je replika Кozjeg mosta iz Sarajeva.
U srcu ovog kompleksa nalazi se manastir Svetog Nikole, replika manastira Кumanice, zadužbine Nemanjića, a u njemu su položene mošti kralja Uroša i Svetog Nikole. Tu je i kovčeg sa česticama moštiju Svetog oca Nikolaja. Pored manastira se nalazi manastirska kuća (konak), koja je izuzetan primer srednjovekovne gradnje. U blizini monaškog doma, na jezeru, nalazi se kameni amfiteatar sa 380 mesta, namenjen kulturnim događajima pod vedrim nebom.
U ovom kompleksu je izgrađen i moderan hotel sa savremeno opremljenom kongresnom salom. Potočni mlin je izgrađen 1937. godine i još uvek je u upotrebi, kao i mlin iz 1917. godine, gde se i dalje melje brašno za pogačice koje se služe u restoranu. Unutra je sve što je mlinar trebalo da ostane u njoj tokom sezone mlevenja žita.
Malo je reći da postoji nadogradnja objekata koja ovoliko zaokupira pažnju kada se ugleda, a jedno od takvih je i remek delo gospodina Stanišića. Prvi dan godišnjeg odmora i prva destinacija na mojoj do sada najvećoj avanturi života jeste Etno selo Stanišići, izabrao sam ga s razlogom, treba započeti avanturu na najpristupačniji način dakle bez dugih šetnji. Parkirao sam auto i krenuo u obilazak, ono što mi se prvo zasvidelo je besplatan ulaz ! tog dana nije bilo mnogo turista jer je prvi radni dan u nedelji a i temperatura je bila skoro pa 40 stepeni, te je većina spas pronašla na kauču sa upaljenom klimom ili na nekom od bazena. Šetao sam i šetao po najvećoj žegi i nisam mogao da odolim ovoj lepoti. U suštini ovde sam napravio malo dužu pauzu, rashladio pićem i proveo dobar deo svog vremena, tako da nije bilo nekih značajnijih dešavanja i ovaj članak je iz tog razloga „siromašan“. Uživajte u fotografijama.






