• info@timockiavanturisti.com
  • Bor, Srbija
Najlepše etno selo na Balkanu

Najlepše etno selo na Balkanu

Na izlazu iz Bijeljine, na trećem kilometru prema Pavlovićevom mostu, nalazi se etno selo „Stanišići“. Etno selo „Stanišići“, izvan sadašnjeg vremena i prostora, vraća nas našim precima i prirodi, i budi u nama divljenje jednostavnosti nekadašnjeg načina života. Tu se oči i duša odmaraju, čovek postaje plemenitiji, ali i mudriji slušajući žuborenje potoka i rad vodenice.

Etno selo „Stanišići“ osnovano je 2003. godine, zahvaljujući inspiraciji Borisa Stanišića. Nekoliko godina je putovao po srpskim selima srednje Bosne u potrazi za starim kućama i objektima koji bi sačuvali ideju o vremenu i kulturi življenja s kraja 19. i početka 20. veka.

Rezultat je autentično planinsko selo usred Semberske ravnice. U selu se danas izdvajaju dve celine. Jedna prikazuje svetovni život i izgrađena je od drveta. Sastoji se od drvenih kuća – brvnara sa nameštajem koji im je pripadao vekovima. Кuće su povezane popločanim kamenim stazama, a u centru sela nalaze se dva jezera, kao i prostor namenjen prezentaciji starih narodnih veština, dve autentične vodenice, manastir Svetog Nikole, gde je deo čuvaju se mošti ovog svetitelja. Duhovna celina nas vodi još dublje u prošlost i čine je replike predmeta sa raznih mesta obeleženih pravoslavljem. Sa sekularnim dijelom sela povezuje ga veliki kameni most koji je replika Кozjeg mosta iz Sarajeva.

U srcu ovog kompleksa nalazi se manastir Svetog Nikole, replika manastira Кumanice, zadužbine Nemanjića, a u njemu su položene mošti kralja Uroša i Svetog Nikole. Tu je i kovčeg sa česticama moštiju Svetog oca Nikolaja. Pored manastira se nalazi manastirska kuća (konak), koja je izuzetan primer srednjovekovne gradnje. U blizini monaškog doma, na jezeru, nalazi se kameni amfiteatar sa 380 mesta, namenjen kulturnim događajima pod vedrim nebom.

U ovom kompleksu je izgrađen i moderan hotel sa savremeno opremljenom kongresnom salom. Potočni mlin je izgrađen 1937. godine i još uvek je u upotrebi, kao i mlin iz 1917. godine, gde se i dalje melje brašno za pogačice koje se služe u restoranu. Unutra je sve što je mlinar trebalo da ostane u njoj tokom sezone mlevenja žita.

Malo je reći da postoji nadogradnja objekata koja ovoliko zaokupira pažnju kada se ugleda, a jedno od takvih je i remek delo gospodina Stanišića. Prvi dan godišnjeg odmora i prva destinacija na mojoj do sada najvećoj avanturi života jeste Etno selo Stanišići, izabrao sam ga s razlogom, treba započeti avanturu na najpristupačniji način dakle bez dugih šetnji. Parkirao sam auto i krenuo u obilazak, ono što mi se prvo zasvidelo je besplatan ulaz ! tog dana nije bilo mnogo turista jer je prvi radni dan u nedelji a i temperatura je bila skoro pa 40 stepeni, te je većina spas pronašla na kauču sa upaljenom klimom ili na nekom od bazena. Šetao sam i šetao po najvećoj žegi i nisam mogao da odolim ovoj lepoti. U suštini ovde sam napravio malo dužu pauzu, rashladio pićem i proveo dobar deo svog vremena, tako da nije bilo nekih značajnijih dešavanja i ovaj članak je iz tog razloga „siromašan“. Uživajte u fotografijama.