
Preporuka za izlet – Begov most (Pirot)
Begov most na reci Temštica u Staničenju, u gradu Pirotu je građevina iz vremena antičkog Rima, čiji lukovi dužine 25 m nikada nisu spojili dve obale ali se ipak naziva mostom. Podigli su ga drevni Rimljani u 2. ili 3. veku dok su ih putevi vodili ka istoku. Nikada nije otrkiveno zašto most nije završen i zašto se most naziva Begov. O mostu se jedino zna da je nazvan po nekom turskom begu, najverovatnije iz 17. veka, koji ga je delimično rekonstruisao, međutim ni tada nije bio završen. Osnove mosta i lučna konstrukcija od peščara potiču iz rimskog perioda. Iako nedovršen, most je dosta putio služio svojoj svrsi i to zahvaljujući ljudima koji su sa obale postavljali drvenu građu preko njega. Bilo je dosta takvih improvizacija, a tome svedoče i ostaci kamena na levoj obali, na kojoj je posle oslobođenja od Turaka bio svinjski obor. Veći deo kamenog mosta je očuvan, a Begov most je proglašen spomenikom kulture.[2]Izgradnjom Кoridora 10 pronađen je veliki broj arheoloških nalazišta.

Dugi niz godina verovalo se, po ispitivanjima na terenu, da je rimski vojni put Via Millitaris prolazio samo južnom trasom preko Belave. Međutim, zahvaljujući otkriću dela puta i kamenim miljokazima u selu Gradište kod Sićeva na desnoj obali Nišave, sada se sa sigurnošću može tvrditi da je Via Millitaris imao i svoj desni krak pored Nišave idući putem za Gurgusovac (današnji Knjaževac).
Zahvaljujući svom položaju na veoma prometnom putu koji je vekovima povezivao dva kontinenta Evropu i Aziju, dva krajnje različita sveta po nizu elemenata, Pirot, odnosno, njegove preteče, naselja različitih naziva, veličina i funkcija, svedok je burnih istorijskih događaja. Naravno, nisu svi ustanički i ratnički. Bilo je perioda mira, kada se puno gradilo i napredovalo, ali sve to do novog ustanka, do novog rata. Kao da drugačije nije moglo biti. Od najstarijih vremena do naših dana, ljudi i događaji, ispisivali su istoriju našeg grada i našeg kraja. Važni događaji smenjivali su jedni druge. Život je zamirao, ali se ponovo rađao. Vreme ratova, smenjivali su periodi mirovanja, ali gotovo uvek bez pravog blagostanja, jer ni priroda ovde nije posebno darežljiva. Suva leta desetkovala su prinose. Hladnih zima se gotovo ni u jednoj delatnosti nije moglo bogatije privređivati.
Posle svakog rata, grad se obnavljao. Renovirani su oštećeni i građeni novi objekti. Gotovo uvek obnovljeni grad je privlačio ljude iz okoline, te su se oni ovde rado naseljavali. Nedostatak puteva otežavao je kretanje, a malo mostova preko reka i potoka, uslovljavao je traženje dužih pravaca do brodova i plićaka gde su se reke mogle pregaziti. Tragovi materijalne kulture iz dalje i bliže prošlosti svojevrsni su dokazi umeća naših ljudi, načina života i shvatanja prostora koji je oplemenjivan većim i manjim objektima opšteg značaja i trajne vrednosti. Ti nemi spomenici prošlosti osnova su za proučavanje života i rada naših predaka.


